Slika promenjenog života 

Ne pokušavamo da prizovemo promenu. Ona je u nama i mi treba da živimo ka njoj.

Ali čineći to, korisno je da znamo kako izgleda promenjeni život.  

Misli mi se okreću ka Rimljanima 12 kako bih pronašao sliku života kojeg je Bog promenio. Pavle je napisao jedanaest poglavlja duboke doktrine navodeći tajnu jevanđelja, a zatim, počevši sa Rimljanima 12,1, on baca rane vernike u brzu vatru razumevanja kako da žive prema duhovnoj promeni. Ovo poglavlje prikazuje osam znakova koji mogu da služe kao vodiči u usmeravanju vernika ka promenjenom životu.

Predanje

Prvi stih u Rimljanima 12 kaže nam da budemo živa žrtva. Problem sa živim žrtvama je što se one migolje na oltaru. Treba da se u potpunosti predamo Božjim planovima, a ne da tražimo dogovore i razmenu usluga. 

Pouka o predanju često počinje s vođama. Bilo da zauzimate neku drugu ulogu vođstva, najpre vaš život mora da bude primer življenja prema Božjoj agendi, ostavljajući lične želje sa strane. Primer bogosluženja kao živa žrtva je tačka u kojoj počinje veći deo naše promene. Kao vođe, prvi se popnite na oltar svake sedmice. 

Dragovoljno predanje je znak promenjenog života. 

Obnovljenje

U 12,2, promena je istaknuta kao vežba uma. Isus je u Propovedi na gori učio da se ubistvo i preljuba učine u umu mnogo pre nego fizički. Da bi živeli prema promeni koju je donelo iskupljenje, potreban je duhovni um. 

Koliko puta ste se upitali, „Kako mogu da znam Božju volju?“ Jednostavno rešenje je da imate početnu tačku – obnovljenje uma. Dok upućujemo svoje misli prema Isusovom životu i Pismu kao celini, naš um takođe će doći u sklad sa Božjim mislima. 

Obnovljeno razmišljanje je znak promenjenog života. 

Služba

Prihvate i aktiviraju svoju darovitost. Dok Pavle prelazi sa doktrine na praksu, njegove misli brzo skaču na to koliko  smo svi daroviti da služimo u crkvi i Hristovoj misiji (stihovi 3-8). Ali  služenje u Božjoj misiji često se razume kao poduhvat „jedna  veličina odgovara svima“. A većina vernika oseća da se ne uklapa. 

Živeti promenjenim životom znači učestvovati u procesu stvaranja  učenika na način na koji vas je Bog lično pozvao i osposobio.  Omogućavanje da služimo na mestima koja nam odgovaraju  daje svakom hrišćaninu priliku da pomaže u promeni drugih.  Ponizna služba je znak promenjenog života. 

Ljubav 

Ljubav na prvom mestu. Reč „ljubav“ užasno se zloupotrebljava u našem rečniku. Možda je to zato što imamo samojednureč koja se odnosi na našuljubavprema bračnom drugu, deci, sportskoj ekipi i pici. Naglasak koji je potreban da živimo prema našoj promeni jeste da razumemo čistotu koja je uključena u hrišćanski ideal ljubavi (stihovi 9 i 10). Ta ljubav više asocira na smrt heroja nego na romantičnu komediju sa bajkovitim završetkom. 

Kod većine nas, uklanjanje licemerstva mora najpre da se obavi. Jedan od najuspešnijih načina da se to uradi je vođenje vernikaubližuzajednicujednihsa drugima. Dok su primorani da se iskreno pozabave životom jedni drugih, Hristov karakter koji deluje u njima primoraće ih da biraju između ljubavi prema drugima i samoočuvanju. Zatražite od njih da potraže načine za ukazivanje časti jedni drugima (10. stih). Ljubav je u suštini odluka da cenimo potrebe drugih više od svojih potreba. Koliko god da je definicija jednostavna, ona postaje način života koji je suprotan svetu. 

Promena se vidi na mnogo načina u životu vernika, ali ljubav je jedna osobina za koju je Hristos jasno rekao da će razlikovati naš život od ostatka sveta. 

Iskrena ljubav je znak promenjenog života. 

Marljivost

Budite odlučni. Jedanaesti stih kaže, „Ne budite u poslu leni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodu.“ Deluje kao kliše i reći da hrišćanski život nije sprint nego maraton. Ipak, to je istina. Slike u celom Svetom Pismu pokazuju da Božji narod mora da istraje. U našoj kulturi odlučnost često nije norma. 

Hrišćanima je ponekada potrebna pomoć da razumeju da učeništvo ima mnogo više veze sa odloženim zadovoljstvom. Tokom leta dva puta sam putovao u Evropu: jednom da obavljam misionsko delo sa izbeglicama, a drugi put da govorim grupi misionarskog osoblja iz osam zemalja. U oba slučaja, cenio sam odlučnost koja je potrebna da bi se radilo u tom delu sveta. Služba izbeglicama u Istočnoj Evropi koji su izbegli nasilnim režimima nije brzo delo. Potrebno je strpljenje da bi se osvojilo njihovo poverenje i da bi mogli da ih povedemo Hristu. Slično tome, za rad vođa i pastora u Zapadnoj Evropi potrebno je strpljenje da bi se probili kroz svetovne kulture zemalja kao što su Belgija ili Portugal. Retko se oni susreću sa ljudima koji su odmah spremni da prihvate bilo kakav oblik duhovnosti. Potreban je odlučan i istrajan duh. 

U kulturama koje su opsednute time da sve dobiju odmah,  istrajnost kao da potiče iz nekog prošlog doba. Ali kada jevanđelje  promeni nekoga on nauči da bude istrajan. Promena donosi  čvrstinu koja na kraju za rezultat ima unutrašnji plod zrelosti i  spoljašnji plod novog učenika.  Odlučna marljivost je znak promenjenog života. 

Perspektiva

Pokažite pravilnu perspektivu. Način na koji sagledavate  vaš život je način na koji ćete obavljati svoju službu. Jedanaesti  stih govori o istrajnosti u službi a dvanaesti o ponašanju za  vreme prolaska kroz teškoće. „Nadanjem veselite se, u nevolji  trpite, u molitvi budite jednako.“ Sve tri rečenice zahtevaju  uvođenje vere u naš život. 

Za pravu evanđeosku promenu potrebna je vera. Mi verujemo  da, kroz Božju blagodat, postajemo Hristovi učenici. Ali vera se  ne završava u trenutku obraćenja. Vera je potrebna da bismo  ugodili Bogu (Jevrejima 11,6). Kroz sočiva vere vernici mogu da vide Božje delo i svoj sopstveni život. Znajući da nas život često udara, perspektiva vere omogućava nam da vidimo iznad sadašnjih okolnosti. Kada vernicima prikazujemo život vere, ne smemo ga naslikati samo kao nadu za ono što će doći u budućnosti.

Vera je aktivni deo načina na koji sagledavamo sadašnje stanje u životu. To je priznanje unutar zajednice da je život težak, ali nije nemoguć. 

Življenje prema promeni zahteva shvatanje da „moja“ snaga i genijalnost nikada neće biti dovoljni. Oni nisu bili dovoljni za moje spasenje, i neće biti dovoljni da me provedu kroz godine ovog života. Vera je ubeđenje da je Bog tu, za nas. Održavanje perspektive vere sačuvaće vernike u stanju oslanjanja na Hrista i to aktivno oslanjanje čini da je naša promena moguća. 

Perspektiva vere je znak promenjenog života. 

Zajednica

Stihovi iz Rimljanima 12 govore o tome kako se vernici ponašaju jedni prema drugima. Od 13-20. stiha imamo model kako da ostanemo blizu jedni drugih. Reči ovog odlomka ukazuju na potrebe koje imamo: deljenje, gostoljubivost, blagosiljanje, plakanje, mir, glad, žeđ. Ispunjavanjem ovih potreba u zajednici vidi se promena. 

Ali da bi se potrebe ispunile, zajednica mora da se ceni. Svi mi živimo u nekoj društvenoj zajednici koja ima svoje geografske granice i naziv. Ali budite sigurni da nismo svi u zajednici jedni sa drugima. Građani u mojoj društvenoj zajednici prepiru se oko toga kako treba da se troši novac iz poreza, koji putevi treba da se poprave i koju školu treba sledeću izgraditi. Mi smo zajednica u kojoj ljudi često nisu u zajednici jedni sa drugima.  

Iako ljudi pokazuju unutrašnju želju da budu u zajednici, oni će često zameniti bliskost za međuljudske odnose. Da bismo plakali sa nekim (15. stih), moramo da im budemo blizu ne samo fizički. Moramo da tražimo promenu kako bismo imali Hristovo srce, koji je plakao na grobu prijatelja. Zajednica je mesto koje izaziva promenu. 

Život u zajednici vernika je znak promenjenog života. 

Pravednost

Poslednji stih u poglavlju kaže, „Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrim“ (21. stih). Pošto sam služio u malim crkvama, velikim crkvama i crkvama srednje veličine, znam da zlo kao da često visi oko crkava. Ustvari, ono kao da naročito voli vođe crkve. Zlo nas iskušava, provocira i ruga nam se. A u trenucima slabosti, mi poželimo da odignemo ruke i sve napustimo. Ali to ne činimo, jer je Hristos previše uradio za nas. 

Sama priroda koju smo dobili je pravedna priroda. U svojoj drugoj poslanici crkvi u Korintu, Pavle je učio da smo dobili službu pomirenja, jer Bog „Onog koji ne znaše greha nas radi učini grehom, da mi budemo pravdaBožja u Njemu“ (2.Korinćanima  5,21). Naš život, i u življenju i u vođenju, treba da pokazuje da nas najviše  interesuje da pokažemo Hristovu pravdu, a ne da steknemo pobedu nad  nečijom zlovoljom prema nama. Nama je zagarantovana pravednost, zato  nemojte uzaludno da trošite život igrajući se sa grehom.  Mi smo učeni: „Jer koje napred pozna one i odredi da budu jednaki  obličju Sina njegovog, da bi On bio prvorođeni među mnogom braćom“  (Rimljanima 8,29). Tema „Mogu li da budem pravedan“ uklanja se iz uma  vernika. Umesto toga, naša misao svakog dana može da bude, „Kako će  se Hristova pravednost videti u meni?“  Pravednost je znak promenjenog života.

Novi početak 

Znaci promenjenog života su samo znaci Hristovog prisustva u nama. Oni su svedočanstvo da Duh deluje u našem životu. Kada vidimo ove znake, to je zato što Bog ispunjava svoj zavet da nas prilagodi liku svoga Sina. Na to mesto mnogi od nas treba da se vrate u načinu na koji vode crkvu. 

Velika je prednost hodati među onima koji su dobili novi život u Hristu i videti Božje stalno delovanje u njihovom životu. Dok vodimo vernike i crkve koje su nam poverene, činimo to imajući na umu da Bog ne želi da nametne promenu, već da je ona zagarantovana za Njegov narod.

 

IZDVAJAMO:

Izgrađivanje pobožnog doma

Kako reagujemo na kritike?

Kada se Bog ne može objasniti

Disciplina molitve

Živeti životom zahvalnosti

 

👂 POSETI NAŠ YOUTUBE KANAL “BIBLIJA UČI”
➡️➡️ KLIKNI NA OVAJ LINK: https://bit.ly/38UtmKg