Autor: mr Zoran Macikić
Najveća potreba ljudskog srca
Postoje pitanja koja čovjek može odlagati godinama, pitanja koja može potiskivati radom, zabavom, novcem ili svakodnevnim obavezama. Ali postoji jedno pitanje koje ga prije ili kasnije sustigne – bilo u trenucima bolesti, bilo na groblju pored otvorenog groba, bilo u besanoj noći kada ostane sam sa svojim mislima. To pitanje glasi: Kako mogu dobiti oproštenje svojih greha i biti pomiren sa Bogom?
Nikada u istoriji čovječanstva nije bilo više mogućnosti za zabavu, više tehničkih dostignuća, više informacija i više sredstava za ugodan život. A ipak, nikada nije bilo toliko depresije, anksioznosti, nesigurnosti i unutrašnje praznine.
Savremeni čovjek putuje brže nego ikada, komunicira sa cijelog svijeta jednim dodirom ekrana. Često ne uspijeva da pronađe mir u vlastitoj duši. Mnogi nose osmjeh na licu, a tugu u srcu. Mnogi izgledaju uspješno spolja, a iznutra vode bitke koje niko ne vidi. Mnogi su okruženi ljudima, a osjećaju se usamljeno.
Biblija otkriva da iza većine ljudske nesreće stoji jedan problem star koliko i čovječanstvo – greh.
Šta je greh?
Greh nije samo pogrešan postupak. Greh nije samo prekršaj nekog religijskog pravila. Greh je prekid zajedništva sa Bogom. Greh je pobuna protiv Stvoritelja. Greh je odbacivanje Božje volje.
Zbog toga greh uništava ne samo odnos sa Bogom, nego i čovjekovu biti. Proizvodi unutrašnju napetost, krivicu, nemir i strah. Greh obećava slobodu, a donosi ropstvo. Obećava sreću, a ostavlja prazninu.
Isus je rekao:
Zaista, zaista vam kažem da je svaki koji čini grijeh rob grijehu. (Jovan 8:34)
Rob nije slobodan čovjek. On ne upravlja sobom – vezan je lancem. Upravo to greh čini ljudima. Vezuje ih navikama, strastima, ponosom, sebičnošću, mržnjom, pohlepom i bezbrojnim drugim okovima koji ih odvode od Boga.
Ozbiljna posljedica greha
Greh stvara ne samo unutrašnju teskobu. Greh izaziva i Božji sud.
Siječ želi Boga koji oprašta, ali ne želi Boga koji sudi. Međutim, Biblija predstavlja Boga koji je istovremeno beskrajno pun ljubavi i apsolutno pravedan. Upravo zato što je svemir ozbiljan, On ne može ignorisati zlo.
Apostol Pavle kaže:
Jer su svi sagriješili i izgubili su slavu Božju. (Rimljanima 3:23)
Riječ „svi“ ne ostavlja prostor za izuzetke. Pred Bogom nema čovjeka koji može reći da nikada nije sagrešio mislima, rečima ili djelima.
Zato je najveći problem čovjeka – greh. Bolest, siromaštvo ili smrt su samo posledice. Koren problema je mnogo dublji.
Svakome se postavlja ista potrebna pitanja:
- Kako mogu stajati pred svetim Bogom kao opravdan čovjek?
- Kako mogu dobiti oproštenje?
- Kako mogu izbjeći osudu?
Čovekov pokušaj da sam sebe spasi
Od samog pada u greh, čovjek pokušava da pronađe sopstveni put do Boga. Neki to čine religioznošću, neki dobrim djelima, neki humanitarnim radom, neki ritualima, neki filozofijom, neki moralnim životom.
Ali problem ostaje isti:
- Kako ukloniti krivicu?
- Kako izbrisati prošlost?
- Kako promeniti ono što je već učinjeno?
Nijedno dobro djelo ne može poništiti učinjeni greh.
Prorok Isaija kaže:
Sva naša pravda kao nečista haljina. (Isaija 64:6)
Martin Luther je godinama pokušavao da pronađe mir kroz pokoru, postove, ispovedanja i religiozne napore. Što se više trudio, više je osječao svoju nedovoljnost. Tek kada je otkrio Pavlove reči da se čovjek opravdava verom, a ne svojim zaslugama, njegovo srce je pronašlo mir.
Luther je govorio da je opravdanje verom „član na kojem crkva stoji ili pada“ – jer ako čovjek može spasiti sam sebe, onda Hristov križ postaje nepotreban.
Bog je pronašao rješenje
Najlepša vest u Svetom pismu je što Bog nije čekao da čovjek pronađe put do Njega. Bog je došao čovjeku.
Apostol Pavle piše:
Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama što je Hristos još kad bijasmo grješnici umro za nas. (Rimljanima 5:8)
Na Golgoti su se srele Božja ljubav i Božja pravda. Pravda je zahtevala kaznu za greh. Ljubav je željela spas grešnika. Zato je Isus zauzeo mjesto koje je pripadalo nama.
Džon Kalvin je govorio da je na kriču izvršena „čudesna razmjena“ – gdje je Hristos preuzeo našu krivicu, a nama darovao svoju pravednost.
Apostol Pavle kaže:
Jer onoga koji ne znadijaše grijeha nas radi učini grijehom, da mi budemo pravda Božja u njemu. (2. Korinćanima 5:21)
Kako se prima oproštenje?
1. Priznanje greha
Prvi korak prema oproštenju je iskrenost. Bog ne može pomoći čovjeku koji ne priznaje svoju potrebu.
David je rekao:
Priznah grijeh svoj tebi i bezakonja svojega ne zatajivah. (Psalam 32:5)
Dok čovjek opravdava sebe, ostaje daleko od Boga. Kada prizna svoje stanje, otvara vrata Božjoj milosti.
2. Pokajanje
Pokajanje nije samo žaljenje zbog posledica greha. Mnogi žale zato što su uhvaćeni.
Biblijsko pokajanje znači promeniti smer života i vratiti se Bogu.
Petar je propovedao:
Pokajte se dakle i obratite se da se očistite od grijeha svojih. (Dela 3:19)
3. Vera u Hrista
Spasenje nije plata za dobra djela. Spasenje je dar.
Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas – dar je Božji. (Efescima 2:8)
Vera znači potpuno oslanjanje na Hrista i Njegovu žrtvu.
Primjeri oproštenja iz Biblije
David – čovjek koji je pronašao oproštenje
Malo je ljudi u Bibliji palo tako duboko kao David.
Preljuba sa Vitsavejom. Obmana. Ubistvo Urije. Mjesecima je skrivao svoj greh.
Ali greh sakriven od ljudi nije sakriven od Boga. Kada ga je prorok Natan suočio sa njegovim stanjem, David nije tražio izgovore. Nije optuživao okolnosti niti je okrivljavao druge.
Rekao je jednostavno:
Sagriješih Gospodu. (2. Samuilova 12:13)
Iz tog pokajanja nastao je Psalam 51 – jedna od najlepših molitava pokajanja ikada napisanih. David je izgubio mnogo zbog svog greha, ali nije izgubio Božju milost. Bog mu je oprostio.
Izgubljeni sin – slika svakog grešnika
Kada je Isus željio da pokaže kakav je Bog, ispričao je priču o izgubljenom sinu.
Mladić je napustio očev dom. Potrošio je nasledstvo. Živio je grešno. Doživio je poniženje. Ostao je gladan, sam, poražen.
Ali najveći trenutak njegove priče nije bio kada je otišao – već kada se vratio.
Ustao je i pošao ocu svojemu.
To je pokajanje.
A otac? Nije ga odbacio. Nije ga ponizio. Nije ga naterao da zaslužuje oproštenje. Potrčao mu je u susret. Zagrlio ga je. Poljubio ga je. To je slika Božjeg srca prema svakom pokajanom grešniku.
Razbojnik na kriču – nada za svakoga
Pored Isusa je visio čovjek koji nije imao vremena za dobra djela. Nije mogao da popravi svoju prošlost. Nije mogao da vrati ono što je ukrao. Nije mogao da započne novi život.
Ali mogao je da vjeruje.
Rekao je:
Opomeni me se, Gospode, kad dođeš u carstvo svoje.
A Isus je odgovorio:
Zaista ti kažem danas: bićeš sa mnom u raju. (Luka 23:43)
To pokazuje da oproštenje ne dolazi zbog naših zasluga nego zbog Božje milosti.
Savle – od progonitelja do apostola
Savle je progonio hrišćane. Zatvarao ih. Pristajao na njihovu smrt. Da je neko tada gledao njegov život, zaključio bi da za njega nema nade.
Ali na putu za Damask susreo je Hrista. Taj susret je promenio sve.
Progonitelj je postao propovednik. Neprijatelj evanđelja postao je njegov najveći branilac. To je sila oproštenja. Bog ne samo da oprašta prošlost – On mijenja budućnost.
Blagoslovi oproštenja
Kada čovjek primi oproštenje, događa se nešto veličanstveno:
Nestaje teret krivice. Dolazi mir sa Bogom. Srce dobija novu nadu. Život dobija novi smer. Čovjek postaje Božje dijete. Pobednički život postaje moguć. Strah od Božjeg suda zamenjuje sigurnost Božje ljubavi.
Dž. I. Paker je napisao da je najveća privilegija hrišćanina činjenica da može Boga nazvati svojim Ocem. To je najveći dar evanđelja.
Zaključak
Možda čovjek može izgubiti mnogo stvari u životu i ponovo ih pronaći. Može izgubiti novac i ponovo ga zaraditi. Može izgubiti ugled i ponovo ga izgraditi. Može izgubiti zdravlje i delimično ga povratiti.
Ali ako izgubi svoju dušu, izgubio je sve.
Zato je oproštenje greha najveća potreba svakog čovjeka.
Dobra vest evanđelja je što nijedan greh nije veći od Božje milosti, nijedan pad nije dublji od Božje ljubavi i nijedan grešnik nije toliko daleko da ga Hristos ne može vratiti.
Vrata milosti još su otvorena. Hristos još poziva:
Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti. (Matej 11:28)
Onaj ko dođe Hristu sa pokajanjem i verom ne dobija samo oproštenje za prošlost – već novi život za sadašnjost i sigurnu nadu za večnost.
Izdvajamo:
Veštačka inteligencija i Biblija
