MEĐUGORJE – ISTINE I ZABLUDE

-- PODELI ILI SUMIRAJ SA AI --

Milioni ljudi danas tragaju za duhovnim iskustvom, znakom sa neba, čudom koje bi potvrdilo njihovu veru i pružilo sigurnost u nesigurnom svetu. Upravo zato mesta navodnih ukazanja i natprirodnih pojava privlače ogromnu pažnju. Jedno od najpoznatijih takvih mesta u savremenoj istoriji jeste Međugorje, malo hercegovačko selo koje je od 1981. godine postalo odredište miliona hodočasnika iz celoga sveta.

Kao hrišćani koji veruju da je Sveto pismo jedino nepogrešivo merilo vere i nauke, pozvani smo da svaku pojavu ispitamo u svetlosti Božje reči. Apostol Jovan upozorava: „Ne verujte svakome duhu, nego kušajte duhove jesu li od Boga.“ (1. Jovanova 4,1). Bog nikada nije tražio od svog naroda da slepo prihvata natprirodne tvrdnje, već da ih proverava prema otkrivenoj istini.

Zato pitanje Međugorja nije pitanje emocija, tradicije ili ličnih iskustava, nego pitanje istine. Da li poruke koje dolaze iz Međugorja odgovaraju učenju Svetoga pisma? Da li se slažu sa učenjem Isusa Hrista i apostola? Da li uzdižu Hrista ili nekoga drugoga? Na ta pitanja moramo odgovoriti otvorenim Biblijama.

Istorijski kontekst Međugorja

Dana 24. juna 1981. godine šestoro mladih iz Međugorja izjavilo je da su videli Gospu, odnosno Mariju, Isusovu majku. Prema njihovim tvrdnjama, ukazanja su se nastavila narednih dana, a neki od videlaca tvrde da traju i decenijama kasnije.

Tokom godina Međugorje je postalo jedno od najvećih hodočasničkih mesta na svetu. Milioni ljudi posećuju ovo mesto i svedoče o obraćenjima, duhovnim iskustvima i različitim čudesnim događajima.

Ali sama pojava čuda nikada nije bila dovoljan dokaz da nešto dolazi od Boga. Isus je upozorio:

„Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izabrane.“ (Matej 24,24)

Pravo pitanje nije da li postoje iskustva, emocije ili čak natprirodni događaji. Pravo pitanje jeste: da li se poruke slažu sa Svetim pismom?

Istorijski razvoj mariologije

U prvom veku hrišćanstva Marija je bila poštovana kao Isusova majka, ali nije bila predmet molitvi, obožavanja ni posredovanja.

  • U Novom zavetu nema nijedne molitve upućene Mariji.
  • Nema nijednog primera da su apostoli tražili njeno posredovanje.
  • Nema nijednog primera da je crkva ustanovila praznike u njenu čast.
  • Nema nijednog primera da joj se iko obraćao za spasenje.

Tokom narednih vekova njen položaj se postepeno uzdiže.

2. i 3. vek
Pojavljuju se apokrifni spisi koji proširuju priče o Mariji.

431. godina, Efeski sabor
Marija dobija titulu „Theotokos“ (Bogorodica). Sabor je prvenstveno branio Hristovo božanstvo, ali je ova titula kasnije postala temelj za dalji razvoj mariologije.

6. i 7. vek
Uvode se praznici posvećeni Mariji.

8-10. vek
Razvija se molitveno obraćanje Mariji i svetiteljima.

12. i 13. vek
Marija se sve češće naziva „Kraljicom neba“.

1854. godina
Papa Pije IX proglašava dogmu o bezgrešnom začeću Marije.

1950. godina
Papa Pije XII proglašava dogmu o Marijinom uznesenju na nebo.

1954. godina
Papa Pije XII zvanično ističe naslov „Kraljica neba“.

Kada pogledamo ovaj razvojni put, vidimo da većina današnjih marijanskih dogmi nije nastala u apostolsko vreme, nego mnogo vekova kasnije.

Gospa iz Međugorja i biblijska provera poruka

1. „Sve religije su jednake pred Bogom“

Jedna od najpoznatijih poruka koja se pripisuje Gospi glasi:

„Sve religije su jednake pred Bogom.“

Ali Isus je rekao:

„Ja sam put i istina i život; niko neće doći k Ocu do kroza me.“ (Jovan 14,6)

Apostol Petar izjavljuje:

„Nema ni u jednom drugom spasenja.“ (Dela 4,12)

Ako su sve religije jednake, onda Hristova smrt nije bila neophodna. Takva poruka direktno se suprotstavlja evanđelju.

2. „Molite se meni“

Mnoge poruke naglašavaju potrebu da se ljudi obraćaju Mariji.

Ali Isus nikada nije rekao:

„Dođite Mariji.“

Rekao je:

„Hodite k meni.“ (Matej 11,28)

Pavle piše:

„Jer je jedan Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovek Hristos Isus.“ (1. Timotiju 2,5)

Novi zavet poznaje samo jednog Posrednika.

3. „Ja posredujem za vas pred Bogom“

Takva tvrdnja se često pojavljuje u marijanskoj pobožnosti.

Ali Sveto pismo kaže:

„On može sasvim spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, jer svagda živi da se može moliti za njih.“ (Jevrejima 7,25)

Posrednička služba pripada Hristu, a ne Mariji.

4. „Mir ćete naći preko mene“

U brojnim porukama Gospa se predstavlja kao put ka miru.

Ali Isus kaže:

„Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam.“ (Jovan 14,27)

Apostoli nikada nisu propovedali Mariju kao izvor mira, nego Hrista.

5. „Potrebno je potpuno predanje meni“

Mnogi marijanski pokreti govore o potpunom posvećenju Mariji.

Ali Sveto pismo uči:

„Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim.“ (Matej 22,37)

Potpuna predanost pripada samo Bogu. Nijedan prorok, apostol ni anđeo nikada nije tražio da mu se ljudi potpuno posvete.

Ozbiljno upozorenje Svetoga pisma

Apostol Pavle upozorava:

„Ali ako i mi ili anđeo s neba javi vam evanđelje drukčije nego što vam javismo, anatema da bude.“ (Galatima 1,8)

Zapazimo da Pavle čak i anđela s neba podvrgava proveri prema evanđelju.

Drugim rečima, nije dovoljno da poruka izgleda nebeski. Nije dovoljno da izaziva emocije. Nije dovoljno da se događaju čuda. Poruka mora biti u skladu sa Svetim pismom.

Zaključak

Najveća zaštita od prevare nije poznavanje svih zabluda, nego poznavanje istine. Bankarski službenici ne proučavaju hiljade falsifikovanih novčanica; oni proučavaju original. Kada upoznaju original, falsifikat prepoznaju odmah.

Isto važi i za hrišćanina.

Što više poznajemo Hrista, manje ćemo biti prevareni. Što više proučavamo Bibliju, manje ćemo zavisiti od ukazanja, vizija i ljudskih tradicija. Što više slušamo glas Dobroga Pastira, lakše ćemo prepoznati tuđi glas.

Marija je bila blagoslovena žena, primer vere, poniznosti i poslušnosti Bogu. Ali ona nikada nije tražila da bude središte vere. Njene poslednje zabeležene reči u Svetom pismu glase:

„Što god vam reče, učinite.“ (Jovan 2,5)

Prava Marija uvek upućuje na Hrista.

Zato ni danas najbezbedniji put nije put ukazanja, tradicije ili ljudskih predanja, nego put Svetoga pisma, jer je Isus rekao:

„Posveti ih istinom svojom: reč tvoja istina je.“ (Jovan 17,17)

Amen

Izdvajamo:

Zašto sam izabrao put ostatka

Veštačka inteligencija i Biblija

Opravdanje verom

„A strašljivima i nevernima…“

Razmađijano hrišćanstvoRazmađijano hrišćanstvo