Tumačenje Kološanima 2,16–17

 

„Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili mladinu, ili subote, što je sjen od onoga što će doći, a tijelo je Hristovo.“ (Kološanima 2,16–17, Karadžić-Daničić)

 

Pavlov kontekst – opomena crkvi u Kolosima

 

Apostol Pavle piše crkvi u Kolosima kako bi ih zaštitio od onih koji su pokušavali da im nametnu jevrejske obrede i rituale iz starozavetnog sistema. U vreme pre Hrista, Izraelci su morali da drže:

  • Godišnje praznike (npr. Pasha, Blagdan beskvasnih hlebova, Pedesetnica, Dan pomirenja, Blagdan sjenica – vidi 3. Mojsijeva 23).
  • Mladine (mesečne svetkovine povezane s lunarnim kalendarom).
  • Obredne subote (sedam posebnih dana odmora tokom godine koji su padali u razne dane sedmice, nevezano za sedmi dan – subotu iz 4. zapovesti).
  • Obredna jela i pića (posebne dijete i žrtveni obroci povezani sa praznicima i žrtvenim sistemom).

Pavle govori da hrišćani ne treba više da budu osuđivani po pitanju tih stvari, jer su one bile senka koja je upućivala na Hrista i Njegovo delo.

 

Razlika između moralnog i obrednog zakona

 

Ovo je ključno:

  • Moralni zakon (Deset zapovesti) je u Božjoj prirodi i ostaje na snazi zauvek. Isus ga je potvrdio (Matej 5,17–19; Rimljanima 7,12).
  • Obredni zakon (žrtve, praznici, mladine, obredne subote, posebna jela i pića) bio je dat Izraelu da pokaže na Hrista (Jovan 1,29). Kada je Hristos došao i umro na krstu, ti simboli su ispunjeni i više nisu potrebni.

Pavle jasno kaže:

„…što je sjen od onoga što će doći, a tijelo je Hristovo.“
Ovi obredi bili su senka. Kada se pojavi stvarnost (Hristos), senka više nije potrebna.

 

Sedam godišnjih „subota“

 

U 3. Mojsijevoj 23 nalazimo spisak sedam posebnih dana odmora, nazvanih „subotama“, koje su se obeležavale tokom godišnjih praznika:

  1. Prvi dan praznika beskvasnih hlebova
  2. Sedmi dan praznika beskvasnih hlebova
  3. Pedesetnica
  4. Dan trubljanja
  5. Dan pomirenja
  6. Prvi dan praznika sjenica
  7. Osmi dan praznika sjenica

Ove „subote“ nisu bile sedmi dan sedmice (Božja subota iz Deset zapovesti), već posebni svečani dani odmora koji su mogli pasti na bilo koji dan u nedelji. Tokom njih su se prinosile posebne žrtve i konzumirala određena jela i pića (npr. vino u libacijama, hleb od beskvasnog testa, žrtveno meso).

 

Isus i prestanak obrednog zakona

 

Kada je Isus umro, zavesa u hramu se razdre (Matej 27,51) — znak da je žrtveni i obredni sistem ispunjen i ukinut.
Apostol Pavle piše Efescima:

„Jer je on mir naš, koji oboje sjedini u jedno, i pregradu koja rastavljaše obori, neprijateljstvo u tijelu svojem, zakon zapovijesti s uredbama ukinuvši, da obojicu sazda u sebi u jednoga novog čovjeka tvoreći mir.“ (Efescima 2,14–15)

Ovdje „zakon zapovijesti s uredbama“ znači obredne propise, a ne Deset zapovesti.

 

Zašto je ovo važno danas

 

Mnogi danas citiraju Kološanima 2,16 da bi dokazali da ne moramo više držati sedmi dan – Božju subotu iz četvrte zapovesti.
Međutim, Pavle uopšte ne govori o sedmom danu sedmice, već o obrednim subotama i praznicima.
Božja subota iz Deset zapovesti je ustanovljena u Postanju 2, pre greha, i ona nije „senka“ Hrista, nego spomen na stvaranje i Božju silu.

 

Zaključak

 

Kološanima 2,16–17 uči:

  • Hrišćani ne treba da se vraćaju starozavetnim obredima.
  • Ne treba da budemo osuđivani zbog neobdržavanja praznika, mladina i obrednih subota.
  • Hristos je ispunjenje svega toga, i sada živimo u stvarnosti, a ne u senkama.
  • Moralni zakon (Deset zapovesti), uključujući sedmi dan – subotu, ostaje na snazi i u Novom zavetu.
  • „Ako me ljubite, zapovijesti moje držite.“ (Jovan 14,15)

 

Autor: mr Zoran Marcikić

 

IZDVAJAMO:

Prevereni hrišćani

Velike promene u hrišćansloj crkvi

Vatrene lopte: Upozorenje gradovima punim nemorala

Opravdanje verom