Živimo u svijetu prepunom ometanja koja na bučan način privlače našu pažnju. Nesvjesni toga, ona mogu ugasiti našu potrebu za Bogom. Religija, pa čak i molitvena aktivnost, ne znače uvijek duhovnu zrelost. Skoro sve što je smišljeno da služi kao vanjsko izražavanje nekog unutarnjeg stava može biti obezvrijeđeno licemjerstvom.
Moramo ostati budni i pažljivi kako ne bismo bili ometeni, kako se ne bismo više bavili običajima religije, a manje Isusovom osobom. Samo On mora biti nepodijeljena potraga u našem životu. Moramo težiti Božjem odobrenju u tajnosti našeg srca, a kada je Bog glavni u našem srcu, On će biti glavni u svemu. Evo nekoliko pitanja koja mogu pomoći u osmišljavanju detaljne mape puta:
Koliko su usrdne naše molitve?
Koliko su skromni naši principi?
Koliko su iskreni naši običaji?
Postoje pet stvari i sedam navika koje moramo imati ako želimo doprijeti do ljudi s Evanđeljem.
„I kad uđe u Jerihon i prolazaše kroza nj, i gle, čovjek po imenu Zakej, koji bijaše starješina carinika i bijaše bogat. I tražio je vidjeti Isusa da Ga upozna, ali ne mogaše zbog mnoštva, jer bijaše niskog rasta. Istrčavši naprijed, pope se na dud da Ga vidi, jer Mu je tuda trebalo proći. Kad je Isus stigao na to mjesto, pogledavši gore, vidje ga i reče mu: ‘Zakeju! Siđi brzo, jer mi danas treba biti u tvojoj kući.’ I siđe brzo i primi Ga radujući se. Svi koji to vidješe, mrmljahu govoreći da je ušao k grešnom čovjeku. A Zakej stade i reče Gospodinu: ‘Gospodine, evo pola imanja svog dajem siromasima, i ako sam ikoga prevario, vratit ću četverostruko.’ A Isus mu reče: ‘Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on sin Abrahamov. Jer je Sin Čovječji došao da traži i spasi što je izgubljeno.'“ (Luka 19,1-10).
Neko je rekao: „Usred generacije koja vrišti tražeći odgovore, kršćani mucaju.“ Brojne ankete sprovedene širom svijeta pokazuju da otprilike 98% kršćana ne govori redovito drugima o Spasitelju. Kada tako malo vjernika aktivno govori o svojoj vjeri, moramo se vratiti srcu Kristove misije i strasti, kako bi Crkva mogla biti glas istine onima koji su izgubljeni.
Susret između Zakeja i Isusa uči nas pet stvari koje moramo učiniti da bismo osvojili ljude za Krista:
Isus je tražio njega (stihovi 1-5) – Moramo biti spremni ići za ljudima jer oni traže nadu i odgovore.
Isus je tražio Zakeja mnogo više nego što je Zakej tražio Isusa!
Isus traži izgubljene grešnike mnogo više nego što oni traže Njega.
Neko je rekao: „Previše kršćana više nisu ribari ljudi, već čuvari akvarija.“
Isus se brinuo za njega (stih 5a) – Moramo se dovoljno brinuti kako bismo saznali više o njima.
Isus je Zakeja pozvao po imenu. Teško je nekome reći da ga poznajete ako mu ne pokažete koliko vam je stalo! Ako nam nije stalo do izgubljenih, tada griješimo protiv Boga. Jakov 4,17: „Tko dakle zna dobro činiti, a ne čini, grijeh mu je.“
Isus se družio s njim (stihovi 5b i 6) – Moramo biti spremni ići k njima, u njihove domove, u njihove krugove, a ipak ostati odvojeni u svom ponašanju.
Prije mnogo godina, jedan alkoholičar je došao Kristu, i nakon nekog vremena, neki stari prijatelji su ga upitali vjeruje li stvarno u Bibliju i sve te stvari… Konkretno, da je Isus pretvorio vodu u vino. Svi su ga ismijavali. Ali on je odgovorio: „Ne samo što vjerujem u to, nego vjerujem da može viski pretvoriti u druge stvari. Isus je viski pretvorio u hranu na stolu moje obitelji, kakvu nikada prije nismo imali, obukao je moju djecu u odjeću koju nikada prije nisu imali, i donio mir i ljubav koju moja obitelj do tada nije poznavala.“
Isus mu je rekao istinu (stihovi 8 i 9) – Moramo biti spremni reći: „Tako kaže Gospodin!“ Njima nije potrebno naše mišljenje niti naša kritika, već istina!
Postojimo da bismo ljude pozivali da budu sljedbenici Isusa Krista. Istina je promijenila Zakeja i promijenit će sve koji se približe Kristovoj istini.
Isus ga je naučio kako da živi i daje (stihovi 8-10) – Ne smijemo stati, jer spasenje znači stvaranje učenika koji znaju kako živjeti poslušno Kristu i kako iskreno davati u Kristu.
Isus je učio Zakeja kako iskreno živjeti.
Isus je učio Zakeja kako velikodušno davati.
Moramo učiti nove vjernike kako živjeti za Krista. Oni su poput beba u novom svijetu. Potrebni su im oni koji su odrasli u Kristu da im pokažu put. To je vječno ulaganje vašeg života u drugoga.
Ilustracija: S. Truett Cathy, osnivač Chick-fil-A, rekao je: „Ako želite obogatiti dane, posadite cvijeće; ako želite obogatiti godine, posadite drveće; ako želite obogatiti vječnost, posadite ideale u živote drugih.“
Ako želimo osvojiti ljude za Krista, tih pet stvari mora funkcionirati, a sedam navika u našem životu mora biti iskreno i otvoreno prikazano. Izgubljeni mogu prepoznati varalicu čak i kad to nitko drugi ne vidi.
Moramo, dakle, biti Božji sveti narod. To nikada nije izrečeno kao prijedlog, već kao zapovijed!
Ovih sedam navika poslužit će kao mjera koja će pomoći odrediti u kojim životnim područjima nam je potrebno jačanje.
Navika #1 – Razumijevanje Pisma kao najboljeg vodiča za svakodnevni život
Psalam 1,1.2: „Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko, i na putu grešničkom ne stoji, i u društvu nevaljalih ljudi ne sjedi, nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu Njegovom misli dan i noć!“
Božji narod voljet će Božju riječ. Oni zasnivaju svoj život na njoj. Ona je dio njih. Znaju da Božja riječ ima moć zaštititi ih od raznih zamki u životu.
Psalam 119,11: „U srce svoje zatvorio sam riječ Tvoju, da Ti ne griješim.“
Kološanima 3,16: „Riječ Kristova neka se bogato nastani među vama, u svakoj mudrosti učeći i savjetujući sami sebe psalmima, pjesmama duhovnim, zahvalno pjevajući u srcima svojim Gospodu.“
Proučavanje i svakodnevno primjenjivanje Pisma postaje navika.
Navika #2 – Svakodnevno traženje Boga u molitvi
Solunjanima 5,17: „Molite se Bogu bez prestanka.“ (imperativ)
Ako naš život treba biti definiran kao „svet“, moramo biti narod posvećen molitvi. Zašto? Jer je molitva naš dio doživotnog razgovora s Bogom. To je način na koji razvijamo i održavamo zajedništvo sa Stvoriteljem svemira.
Roditelji, bake i djedovi, neka vaša djeca čuju kako se molite. Izložite ih disciplini molitve. Trebaju razumjeti da je molitva izvor života za kršćane. Ova crkva želi da imate tu priliku. Život molitve vodi do života svetosti. Molitva je navika svetog naroda.
Navika #3 – Ostanite posvećeni Kristu bez obzira na sve
2. Timoteju 2,8-9a: „Sjećaj se Isusa Krista koji je uskrsnuo iz mrtvih, od potomstva Davidova, po mom evanđelju, u kojem trpim nevolje, sve do okova kao zločinac.“
Sveti narod razumije da kršćanski život nije uvijek lagan, ali oni ipak tako žive zbog svoje posvećenosti i velike ljubavi prema Kristu. Oni podnose nevolje jer znaju što je Krist podnio za njih i spremni su učiniti isto. Ostaju posvećeni Njemu bez obzira na sve.
Ali više od pukog podnošenja nevolja, oni u potpunosti razumiju da se u Kristu nalazi vječna nagrada.
Ivan 14,6: „Isus mu reče: Ja sam put, istina i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“
Posvećenost Kristu proizlazi iz želje da se poistovjetimo s Njim i zatim vječno živimo s Njim. Bezuslovna posvećenost Isusu Kristu je navika svetog naroda.
Navika #4 – Namjerno življenje svakoga dana vođeno Duhom Svetim
Galaćanima 5,16.25: „Velim dakle: živite po Duhu, i nećete izvršavati želje tijela… Ako živimo po Duhu, po Duhu i hodimo.“
Živjeti po Duhu znači da će naš život proizvoditi dokaze koji definiraju osobnost Duha Svetoga ili duhovne plodove, a to su ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrota, krotkost, vjera, blagost i uzdržanost. Život definiran ovim osobinama je život definiran prisustvom Duha Svetoga. Sveti narod slijedi vođenje Duha Svetoga čak i kada je to suprotno njihovim vlastitim planovima. Namjerno življenje vođeno Duhom Svetim je navika svetog naroda.
Navika #5 – Odgovornost Božjem domu i Njegovu narodu
Hebrejima 10,25: „Ne ostavljajmo svoje zajednice, kao što neki imaju običaj, već hrabrimo jedni druge, i to toliko više kako vidite da se bliži Dan.“
Često se čuje kako se kaže da odlazak u crkvu ne čini nekoga kršćaninom, kao što ni odlazak u McDonald’s ne stvara od nekoga hamburger. Iako je to točno, sveti narod razumije prednost zajednice s Božjim narodom.
Izreke 27,17: „Kao što se željezo oštri željezom, tako čovjek oštri lice prijatelja svog.“
Pavao kaže da je crkva poput tijela. Svi smo njegovi dijelovi. A kako tijelo može imati koristi od ruke koja ne funkcionira? Ako crkva nije navika, već nešto što radite povremeno, tada je učinite svojom navikom.
Roditelji, ako želite da se vaša djeca druže s pravom vrstom ljudi, postarajte se da su u crkvi. Čineći to, njegujete svetost u njihovim životima, kao i u vašem. Budite tamo za sve što se događa. Pronađite gdje ćete se uključiti. Nađite svoje područje službe i budite mu vjerni.
Pored toga što ste prisutni, budite odgovorni nekome. Pronađite prijatelja s kojim možete zajedno moliti i proučavati Božju Riječ. Vjernost Božjem domu je navika svetog naroda.
Navika #6 – Ostanite poslušni u odvojenosti od svjetovnog duha
Samuelova 15,22: „Ali Samuel reče: Zar su paljenice i prinosi jednako mili Gospodu kao slušanje Njegova glasa? Gle, poslušnost je bolja od žrtve, i pokornost bolja od pretiline ovnova.“
Duh ovog svijeta je nečisti duh sebičnosti, suprotnost svetosti. Živimo u vremenu bezbožnosti, kada se ljudi više brinu za ono što je prolazno nego za ono što je vječno. Porast seksualne nečistoće, čak i unutar crkve, pokazuje potrebu za odvajanjem od duha svijeta.
Odvajanje od svjetovnog duha nikada nije bilo prijedlog! Ako želimo biti uspješni svjedoci Evanđelja, moramo razapeti naše tijelo i težiti da ga predstavimo kao živu žrtvu koja je prihvatljiva i ugodna Bogu. Sveti život je život koji je posvećen i odvojen za Božju službu.
Solunjanima 4,3: „Jer ovo je volja Božja, vaša svetost.“
Život lične čistoće apsolutno je nužan za sveti narod. Odvajanje od svjetovnog duha je navika svetog naroda.
Navika #7 – Koristite svoje darove za službu Crkvi
2. Korinćanima 9,8-13: „A Bog može učiniti da među vama obiluje svaka blagodat, da u svemu uvijek imate dovoljno svega i da obilujete u svakom dobrom djelu; Kao što je pisano: Prosu, dade siromasima; pravda njegova traje zauvijek.“
Svaki od nas ima određene darove. Neki su pastori, neki učitelji, neki evanđelisti. Neki su gostoljubivi, neki darodavci, neki pomažu. Popis se nastavlja…
Poanta je da sveti narod prepoznaje svoje duhovne darove i zatim teži primjenjivati te darove unutar Kristova tijela. Zašto? Jer će ljudi hvaliti „Boga za vaše pokorno priznavanje Evanđelja Kristova“. Bez te poslušnosti, vaše svjedočanstvo je prazno.
Važno je da Božje dijete pronađe mjesto za službu. Bog nam nije dao duhovne darove kako bismo ih samo imali, nego da bismo uživali koristeći ih. Služba Kristovu tijelu je navika svetog naroda.
Zaključak
Da Gospodin nije namijenio da budemo sveti narod, ne bi nam zapovjedio da to budemo. Činjenica da nam je to zapovjedio ukazuje na to da nam je to i omogućio.
Dio života svetosti je razvijanje navika u našem životu koje su svete. Međutim, ako pokušate to učiniti sami, doživjet ćete neuspjeh. Samo Krist koji živi u nama može učiniti da svetost postane stvarnost za grešna ljudska bića.
Ezra Taft Benson rekao je: „Gospodin radi iznutra prema van. Svijet radi izvana prema unutra. Svijet pokušava izvući ljude iz siromaštva. Krist izvlači siromaštvo iz ljudi, i onda oni sami mogu izaći iz njega… Svijet pokušava oblikovati ljudsko ponašanje, ali Krist mijenja ljudsko ponašanje.“
IZDVAJAMO:
Spasitelj u vinogradu
Kako mogu da oprostim drugima?
Sačuvajte srce za Isusa (bukvalno)
Osveženje za dušu i vratimo oštricu
👂 POSETI NAŠ YOUTUBE KANAL “BIBLIJA UČI”
➡️➡️ KLIKNI NA OVAJ LINK: https://bit.ly/38UtmKg
