Varnava i novi sveštenici riznice

Svete stvari u Starom zavetu

U Starom zavetu, desetak i neki naročiti darovi pripadali su Levitima i sveštenicima Aronove porodice. Ovi darovi takođe su nazivani „svetima“ ili kodeš (4. Mojsijeva 18). Pored dragovoljnih darova, životinje, kuće i njive takođe su mogle da budu posvećene (3. Mojsijeva 27,1-28), tako da su bili sveti i mogli su da se daju u riznicu (Malahija 3,8-10).

Kada su jednom bili obećani, vlasnik više nije mogao da ih koristi kako bi on hteo, jer su bili sveti i pripadali su Gospodu. Prema tome, posvećene stvari bile su svete kao desetak. Ali postojala je jedna važna razlika: da bi bio svet, desetak nije zavisio od želje ili obećanja od strane bogoslužbenika. Desetak, kao subota (2. Mojsijeva 20,8-11), već je bio svet zbog Božjeg uspostavljanja (3. Mojsijeva 27,30.32).

U ovom članku, pristupićemo sistemu riznice kao centru primanja svetih stvari, sa Levitima i sveštenicima kao upraviteljima. Takođe ćemo naglasiti prelazak na novu službu i novu riznicu o kojoj se govori naročito u Delima 4,34-37, u primeru Varnave, Levita koji je obraćen u veru Gospoda Isusa.

Riznica u Starom zavetu

Božji administrativni sistem

U Bibliji, svete stvari, njihovi poverenici i riznica integrisani su u Bogom uspostavljeni administrativni sistem (3. Mojsijeva 27,8-33; 4. Mojsijeva 18; Malahija 3,8-10). U ovom kontekstu, bilo je pravo Levita i sveštenika (Leviti iz Aronove porodice) da upravljaju svetim stvarima – što je bio pokazatelj legitimnosti njihove službe i misije čuvara riznice.

Raspodela svetih stvari

Levit je imao pravo na veći deo desetka (4. Mojsijeva 18,21-24), a sveštenicima je bio dodeljen deo desetka i određeni posvećeni darovi (4. Mojsijeva 18,7-20.26-28). Među svetim stvarima, koje su već spomenute, bile su njive i kuće (3. Mojsijeva 27,14-23). Važno je da upamtimo da se desetak plaćao (2. Dnevnika 31,6) za posvećene stvari i njihove prihode. Isto se događalo sa neposvećenom imovinom (3. Mojsijeva 27,30-33).

Postupak sa posvećenom imovinom

Pored toga, kada bi bila prodata, čitava vrednost posvećene imovine trebalo je da se da u riznicu. Ali ako je vlasnik koji je posvetio svoju imovinu želeo da je vrati, on je morao da plati vrednost imovine koja je navedena po proceni sveštenika i doda još dvadeset posto vrednosti (3. Mojsijeva 27,19). Isti običaj bio je i sa desetkom (31. stih).

U ovom smislu, sa posvećenim stvarima postupalo se isto kao i sa desetkom, to jeste, vlasnik nije mogao da ga zadrži ni delimično ni u celini, što nas podseća na Ananiju i Safiru (Dela 5,1-4), koji su zadržali deo onoga što je bilo obećano.

Leviti kao Božji predstavnici

Činjenica da su Leviti i sveštenici bili izabrani kao čuvari desetka, kao i darova i svetih stvari koje su date Bogu, učinilo ih je čuvarima sistema koji je Bog uspostavio i trebalo ih je, prema tome, smatrati Njegovim predstavnicima (pogledajte 3. Mojsijeva 2,1.2.8; 7,35; 23,10.11; 4. Mojsijeva 18,28).

Prema tome, nedonošenje desetaka i darova u riznicu, kojom su upravljali Božji predstavnici, bilo je jednako pljačkanju Boga (Malahija 3,8-10). S druge strane, verno davanje desetaka, darova i posvećenih stvari riznici povezano je sa idejom duhovnog probuđenja u nekoliko biblijskih primera (1. Dnevnika 29,1-20; 2. Dnevnika 31,1-21; Nemija 10,32-39; 13,9-13; Malahija 3,7-10).

Svete stvari i Pedesetnica

Duhovno probuđenje i velikodušnost

U probuđenju koje je doživljeno tokom Pedesetnice (Dela 2,1-4; pogledajte i poglavlja 4 i 5), vernost i velikodušnost bili su integralni deo odavanja posvećenih stvari. Negativni primer Ananije i Safire, koji nisu ispunili svoje obećanje i pokušali su da uz pomoć laži prikriju svoj greh, jasan je božanski ukor upućen pohlepi.

Nova činjenica o odredištu svetih stvari

U ovom odlomku u Delima postoji takođe i jedna nova činjenica povodom odredišta stvari koje su posvećene Gospodu. Dok se u Starom zavetu posvećena imovina donosila Levitima (pogledajte 3. Mojsijevu 27,14-23), u ovom izveštaju u Delima obraćenici su prodavali svoju imovinu i čitav prihod od prodaje stavljali pred noge apostola (Dela 4,34.35).

Nakon što su bili posvećeni Bogu, ovi resursi smatrali su se svetima. Ipak, umesto da se odnesu u hram, Levitima, oni su stavljani „pred noge“ to jest, pod koordinaciju apostola, kako bi se ispunile potrebe vernika i propovednika tokom krize s kojom se zajednica suočavala.

Slučaj Ananije i Safire

Epizoda o Ananiji i Safiri govori da su ovakvi darovi bili više od povremenog dara ili neki obični spontani doprinos milosrđu. Izveštaj ima više smisla u biblijskom kontekstu svakodnevnog života Jevrejskog hrama, u kojem je koncept svetih stvari bio veoma prisutan, što je zapisano u 3. Mojsijevoj 27.

Par iz Dela 5 obećao je da će dati svoju donaciju u potpunosti, čineći tako da je njiva sveta Gospodu. Ali kada je došlo vreme da predaju novac, oni su se samo pretvarali da daju sve, iako su zadržali jedan deo. Tada je Duh otkrio apostolu da se sveta stvar ugrožava, jer su lagali s namerom da ne daju sve.

Svedočanstvo Elen Vajt

Elen Vajt to odlično zapaža: „Ananija i Safira dali su zavet da će Gospodu dati novac dobijen prodajom izvesne imovine“ (Apostolska crkva – Hristovim tragom, str. 49). Elen Vajt takođe kaže: „Kada je srce pokrenuto uticajem Svetoga Duha, i kada učini zavet da da određenu svotu, onaj koji se zavetovao nema više nikakvo pravo na posvećeni deo“ (Apostolska crkva – Hristovim tragom, str. 50,51).

Ali Ananija i Safira „razgovarali su o tom problemu i odlučili da ne ispune svoj zavet“ (Isti izvor, str. 49). Iako svota dobijena od prodaje još nije bila definisana, ukupna vrednost koja bi se dobila za njivu trebalo je da se da crkvi, jer je ta imovina sada bila sveta stvar.

Božansko otkrivenje greha

Izveštaj ne beleži da je Ananija rekao da je dar bio jednak punoj vrednosti imovine. Prema tome, osuda od strane apostola potekla je od otkrivenja Duha, koji je zahtevao da Ananijina izjava bude istinita onome što je obećano u zakletvi para, što je činilo da njiva postane sveta. Oni bi izbegli greh da su obećali samo jedan deo njive (3. Mojsijeva 27,16).

Prema zakonu, kao što je gore spomenuto, na svete stvari takođe se davao desetak (2. Dnevnika 31,6). Prema tome, kada je imovina prodata, čitava svota nosila se apostolima, što ukazuje da se u to vreme rešavalo i pitanje desetka.

Melhisedekov red i vlasništvo desetka

Šta više, kao što Biblija ukazuje, desetak je bio namenjen za izdržavanje Levita i sveštenika (koji su primali desetak od desetka), ali oni nisu bili vlasnici. Vekovima pre nego što su Leviti postojali, desetak se već davao kako bi se izdržavao Melhisedekov red (1. Mojsijeva 14,18-20), isti Melhisedek koji će kasnije predstavljati Isusa, život Večnog Sveštenika, u Njegovoj nelevitskoj službi (Jevrejima 7,1-10).

Isus je pravi vlasnik desetka i darova i u različito vreme On ih daje kome On želi za izdržavanje Njegove službe i rad na propovedanju jevanđelja svim narodima (Matej 28,19).

Varnavino svedočanstvo

Zašto je Luka spomenuo Varnavu?

Pošto smo ovo razumeli, još uvek u kontekstu efekta delovanja Svetog Duha u Delima 2, Luka je spomenuo još jednu donaciju i identifikovao je simboličnog davaoca – Varnavu. Zašto je Luka spomenuo Varnavu među mnogim drugima koji su već prodali svoje njive i kuće i posvetili ih Gospodu (pogledajte Dela 4,34-37)?

Varnavina misija kao Levita

Varnava, Levit koji je bio upoznat sa zakonom, imao je dužnost da vodi narod ka istini (Malahija 2,4-7). Prema tome, on je ostavio sa strane umiruću levitsku tradiciju – koja je već ispunila svoju ulogu – i, vođen silom Svetog Duha, prihvatio je uspostavljanje nove službe (Dela 13,2.3).

Razumevanje nove orijentacije

Varnava je razumeo da je originalna božanska misija, koju je Izrailj zanemarivao, bila da se Avramov blagoslov donese ne samo Jevrejima već čitavom svetu (Dela 13,46.47). Prema tome, pošto je Luka zabeležio simbolični dar Levita Varnave, on naglašava novu orijentaciju koju je ukazao Sveti Duh a koju su praktikovali Jevreji i neznabošci obraćeni u judaizam.

Sada „prodavahu i donošahu novce što uzimahu zato, i metahu pred noge apostolima“ (Dela 4,34.35). Posredstvom Svetog Duha, apostoli, umesto Levita, postali su prepoznati kao novi čuvari svetih darova koji pripadaju Gospodu, uključujući desetke i darove.

Nova služba

Tri istorijska reda službe

Pojavila se nova služba. Prva je bila Melhisedekov red, vekovima pre Levita. Druga, služba Levita i sveštenika u izrailjskoj naciji, kada je funkcionisao hram. Treća, kao što smo videli u biblijskom istorijskom redosledu, je služba apostola i konačno, najveća služba samog Isusa, Reči, Prvosveštenika (Jevrejima 8,1.2).

Varnavino prepoznavanje apostola

Svojim primerom Levit Varnava je prepoznao da su apostoli Božji novi sveštenici. Oni su predstavljali Njega kao i crkvu, koja je Njegovo telo. Pokrenut Svetim Duhom, Varnava je shvatio da je njegovo svešteničko pravo promenilo vlasnika.

Prenos prava nad svetim stvarima

Umesto da zahteva od levitskog sistema prihode od prodaje zemlje i kuća, to jest, posvećenih stvari (3. Mojsijeva 27,14-23), i desetka (3. Mojsijeva 27,30-33; Matej 23,23), on priznaje da to pravo nad svetim stvarima sada pripada crkvi i njenom od Duha postavljenom vođstvu.

Prema tome, Levit je isplatio potpuni prihod od prodaje njive koju je posvetio Gospodu i doneo ga pred noge apostola, koji nisu bili Leviti i nisu imali legalnu funkciju nad svetim stvarima.

Priznanje nove službe riznice

Umesto da povede sve ka hramu, koji je prethodno bio primalac svetih darova, Varnava se poklonio i prepoznao u apostolima novu i legitimnu službu riznice, koja je nasledila Levite kao što su oni nasledili fizički sveštenički red Melhisedeka.

Na taj način, ukazuje Sveti Duh, Gospod je predao crkvi (koju predstavlja njeno vođstvo) ne samo pravo da prima darove (koji se sada donose u novu riznicu) već i dužnost da propoveda Jevanđelje čitavom svetu, dužnost koju je izrailjska nacija zanemarila.

Okončanje levitske službe

Kao konkretni znak da se levitska služba okončala, Gospod je definitivno oduzeo njihov hram i rasejao je Levite i sveštenike. Pokidana zavesa u svetinji (Matej 27,51) takođe je ukazivala da se levitska služba završila, što je kasnije potvrđeno uništenjem hrama.

Kao narod, Izrailj je odbacio Gospoda, Pravog Sveštenika i zato je služba prešla u druge ruke. Kao primeri ove promene, Biblija kaže da je Božji narod crkva koju je izgradio Isus (Matej 16,18); da spasenje (Avramov blagoslov) svim narodima propoveda crkva (Matej 28,19.20); i da, prema Duhu, sila i svete stvari date su crkvi (Dela 2; 4,34-37).

Podsticaj Svetog Duha

Sveti Duh je pokrenuo mnoge koji su posedovali zemlju ili kuće da ih prodaju i „donošahu novce što uzimahu zato“ (Dela 4,34). Zašto pisac Knjige Dela identifikuje Varnavu, ukazujući na činjenicu, čak i ako je bio Levit, i on je prodao njivu i novac doneo apostolima (Dela 4,37)? Ovo spominjanje ne može da bude slučajno.

Inauguracija nove službe

Inaugurisana je nova služba koja više nije bila zasnovana na levitskom rodoslovu i Aronovom sveštenstvu, već na apostolima, propovednicima Isusove crkve, pred čije noge su od sada i Jevreji i neznabošci donosili darove.

Pošto je Varnava bio Levit, njegov primer je podsticaj crkvenog prava da prima, umesto sveštenika, desetke i darove starog levitskog sistema kako bi podržavali propovedničku službu i propovedanje jevanđelja.

Zaključak

Prestanak levitskog sistema

Sistem Levita je prestao; hrama više nema. Bog daje desetke i svete darove kome On želi, kao što Biblija kaže. Isus, naš Sveštenik, je živ i pripadaju mu deseci i darovi (Jevrejima 7,1-8).

Jedno vreme, On je davao desetak Melhisedekovom redu. Kasnije, On ga je dao, zajedno sa darovima, levitskom sistemu, čiji je hram bio samo kopija modela (2. Mojsijeva 25,9; 40; 26,30) i senka jevanđelja (Jevrejima 10,1-10). Ali sada, konačno, On je dao pravo crkvi koja propoveda večno jevanđelje spasenja verom u Isusa (Otkrivenje 14,6-12).

Isusova služba i novi propovednici

Prava služba je Isusova (Jevrejima 7,1-12) a Njegovi propovednici sada su oni koji Mu ekskluzivno služe kroz njihovu službu i propovedanje. Zato pravo oltara i drevnog hrama pripada propovednicima jevanđelja (1. Korinćanima 9,13.14).

Varnavino konačno svedočanstvo

Varnava, koji je bio Levit, doneo je sopstveni dar pred noge apostola (Dela 4,36.37), na staranje vođstvu crkve (Efescima 4,10.11; 1. Korinćanima 4,1.2).

 

👂 POSETI NAŠ YOUTUBE KANAL “BIBLIJA UČI”
➡️➡️ KLIKNI NA OVAJ LINK: https://bit.ly/38UtmKg