Šta imam ovo ti dajem

Jednom sam jednu grupu izletnika poveo na plažu i ugledali smo kokosov orah kako pluta u vodi. Uzeli smo ga i otvorili  da bismo otkrili da je u pitanju samo prazna kora, bez ploda unutra.

Kako smo bili razočarani; obećavao je tako mnogo ali ništa nije dao. 

Da li neki propovednici mogu da budu kao taj kokosov orah? Puni obećanja ali na kraju ispadnu prazni?

Mogu li da tvrde da imaju mnogo, ali nemaju čime da podupru tu tvrdnju? Hajde da pogledamo jedan zapis iz rane novozavetne crkve koji će nas povesti da vidimo da li ispunjavamo potencijal koji je Gospod stavio u nas. 

 

Nema srebra i zlata 

Priča je zapisana u Delima 3. Petar i Jovan – osveženi nakon izlivanja Duha prilikom Pedesetnice – promenjeni su ljudi, više nisu strašljivi i stidljivi. Sada hrabro objavljuju jevanđelje, čak javno optužuju jevrejske vođe da su ubili Isusa, Božjeg Sina i Mesiju.

Njihov cilj? 

Napredovanje Božjeg carstva, i čini se da ni jedna ljudska sila ne može da ih zaustavi. 

Dok Petar i Jovan hodaju, nailaze na uzetog čoveka, prosjaka koji je rođen hrom i svakodnevno se bavi svojim žalosnim zanatom na kapiji hrama.

Ljudi koji su odlazili u hram da se mole ili prinesu žrtve obično su bili velikodušni, delom zato što je davanje milostinje bio centralni deo njihove religije. Oni su smatrali da je velikodušnost način da zarade naklonost kod Boga.

Prema njihovoj teologiji, verovali su da nečija dobra dela treba da budu „teža“ od njegovih loših dela, kako bi bili spaseni. Kada je ugledao apostole kako prilaze, misleći da dolaze u hram na bogosluženje, prosjak je uzvikivao svoje uobičajene rečenice prošenja. Njegov uzvik privukaoje pažnju apostola i pružio im priliku da svedoče u ime svog voljenog Gospoda.

Zapazite Petrovo rasuđivanje.Na kapijisenalazilomnogosiromašnih ljudi. Način na koji je Petar odgovorio ovom prosjaku ukazuje na to da je imao duhovno rasuđivanje.

Elen Vajt kaže da je ovaj čovek dugo želeo da vidi Isusa, kako bi mogao da se isceli (The Acts of the Apostles, 57). Propustio je Isusa ali sada se našao licem k licu sa Isusovim predstavnikom. 

Prosjak, njegova situacija i početak razgovora dao je Petru veliku priliku da svedoči. Za razliku od onih koji su odbacivali ili zanemarivali prosjaka, Petar i Jovan pogledali su pravo u hromog čoveka.

Oni su pokazali saosećanje prema njemu i pozvali ga da ih pogleda. Ovo je značajno. Da bi Bog delovao u našu korist, naš pogled mora da bude usmeren na Njega ili na Njegove sluge – a ne na naše brige i strahove. Petrov stav je pobožan – „Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista“ (1.Korinćanima 11,1).

Petrove reči izazvale su čovekovo očekivanje. Bio je siguran da će se nešto dobro dogoditi. Ipak, Petrove sledeće reči, „Srebra i zlata nema u mene“ (Dela 3,6), sigurno su ga razočarale i snizile njegova očekivanja.

Bez obzira na to, Petar se nije zaustavio. Nastavio je: „Nego šta imam ovo ti dajem.“ S pouzdanjem i hrabrošću i ubeđenjem, Petar je svedočio, ne samo ovom čoveku, već svima koji su posmatrali. „Nego šta imam ovo ti dajem“ – reči koje pokazuju nadu, veru i pouzdanje. Petar je znao šta ima da da, i on je to dao voljno, bez oklevanja. 

Zapazite takođe da je Petar čoveku dao ne ono što je on tražio već ono što mu je stvarno bilo potrebno. Bilo mu je potrebno isceljenje tela i spasenje duše. Novac nije mogao da pruži ni jedno ni drugo; isceljenje i spasenje su darovi vaskrslog Gospoda. Petar i Jovan ispunili su njegovu potrebu a ne njegove želje. 

Potoci blagoslova

U Isusovo ime 

Petar i Jovan setili su se Isusovih reči, „Po veri vašoj neka vam bude“ (Matej 9,29) i „I šta god zaištete u Oca u ime moje, ono ću vam učiniti“ (Jovan 14,13). Sve što su imali bila je vera u Isusa i Njegovu sposobnost da pomogne.

To je bilo dovoljno i oni su postupali prema tome, ne da proslavle sebe već da proslave Boga. Rekli su, „U ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodi!“ (Dela 3,6). Zapazite da Petar nije rekao, „U ime crkve, hodaj!“ On nije izlečio uzetog koristeći svoje sopstveno ime. Paralizovani čovek bio je izlečen u sili i imenu Isusovom.

Uzimajući čoveka za desnu ruku, Petar mu je pomogao da ustane i stopala su mu se utvrdila. Ovaj čovek, koji nije hodao od rođenja, skočio je na noge i nije samo hodao već je skakao i proslavljao Boga.

Samo zato što su dva učenika spremno upotrebila ono što su imala. Šta to znači za nas Kako da danas primenimo ovaj događaj na sebe? Hromi čovek očekivao je nešto od Petra i Jovana i oni ga nisu razočarali. Oni su imali nešto da daju, i to su dali.

Rezultat je bilo isceljenje čoveka, svedočanstvo o Isusovom imenu i sili, sukob s vlastima i na kraju – spasenje pojedinaca. Petar i Jovan koristili su veru koju su imali. To treba i mi da činimo.

Ljudi očekuju od propovednika da vrše svoj posao i ne treba da ih razočaramo. Šta vi imate? Svi imamo nešto što možemo da damo, zar ne? Imamo najmanje jedan talenat i taj talenat možemo da uložimo u Božje carstvo.

Treba da budemo voljni da svoje darove uložimo za večnost i večne nagrade – najveća je nagrada to što ćemo u Božjem carstvu videti one koji su tamo dospeli zbog našeg vrednog truda. 

Šta imate?

Samson je imao magareću čeljust. David je imao praćku i voljno srce. Nemanova mala služavka upotrebila je svoju veru i glas da ispriča o izrailjskom proroku koji može da izleči gubu. Udovica je imala samo mali krčag ulja.

Tavita je imala iglu i koristila ju je vredno za napredak carstva. Udovica je imala svoje dve lepte i nije ih zadržala već ih je uložila u Božje carstvo. Da, pouka iz ovog događaja treba da budu Petrove reči, „Nego šta imam ovo ti dajem.“ Ne možete da date ono što nemate.  

Treba da utvrdimo šta nam je Gospod dao i da zatim to koristimo Njemu na slavu. 

 

Talenat pozajmljen od Boga 

Svet očekuje nešto od hrišćana; Bog očekuje da hrišćani imaju nešto da daju jer nam je On dao službu koju treba da ispunimo. Matej 25 daje nam fascinantni uvid u Isusovu perspektivu o ovome.

Parabola o talentima kaže da je Bog svakome odnas poverionešto što moramo da uložimo za Njega. Parabola o ovcama i jarcima navodi dela pravde i dela milosti kao ono za šta ćemo biti ili nećemo biti nagrađeni.

Posećivanje bolesnih, davanje hrane i skloništa beskućnicima, posećivanje onih koji su tamnici i druga dela društvene pravde ključna su za hrišćanski hod. Oni koji ovo čine više nego ispunjavaju svoj poziv u Hristu.

Potrebno je da činimo više u tim područjima kao hrišćani uopšte i naročito kao propovednici. Naš glas mora da se čuje za pravdu i odbranu istine.

Na primer, moramo da govorimo o temama vezanim za HIV/AIDS.

Moramo da stanemo na stranu protiv izrabljivanja dece. Moramoda podržimo one koji su bez odbrane, koji su iskorišteni i nalaze se na marginama. Moramo da damo glas onima koji ga nemaju, odeću onima koji su neodeveni, sklonište beskućnicima i hranu gladnima. 

Ipak, najveća motivacija da koristimo ono što imamo za Boga je shvatanje da je Bog dao najbolje sa Neba za naše spasenje. Isus, Božje najbolje, dao je svoj život za nas.

Nema većeg dara. Ni jedan talenat ne sme se sakriti da ne bude upotrebljen za Boga.

Petari Jovan dali su ono što su imali, i pogledajte rezultat! Zamislite da mi dajemo ono šta imamo.

Postavite sebi pitanje, Šta ja imam?

 

IZDVAJAMO:

Potoci blagoslova

Ispunjavajući život službe 

Filemon 

Bog koji otvara i zatvara vrata 

Isus – vođa koji je doživeo neuspeh 

 

 

👂 POSETI NAŠ YOUTUBE KANAL “BIBLIJA UČI”
➡️➡️ KLIKNI NA OVAJ LINK: https://bit.ly/38UtmKg